petramatkovic13
69 5 2
Hladnoća je dodirivala moju kosu, samo je prošla kroz nju, nije ostavila nikakav trag, kao da nikad nije ni bila u mojoj kosi, bez imalo osjećaja samo je otišla. U tom trenutku sve mi je prošlo kroz glavu svih 16 godina mog života prošlo je u svega 16 sekundi. Najviše me povrijedio zadnji događaj... Prekid. Samo je prošao kroz moj život misleći da nije ostavio nikakav trag u mom srcu. Pogriješio je, i to jako. Bio mi je sve, ali, jednostavno je otišao bez traga. Nije se pojavljivao u školi, na treninzima, na ulicama. Nitko nije znao što se dogodilo s njim. Mislila sam da se odselio kao što je i govorio, ali dogodilo se nešto drugo, nešto puno gore od preseljenja. Bio je otet. Otmičari su tražili veliku otkupninu. Jedne večeri, odlučila sam porazgovarati s njegovim roditeljima. Otišla sam do njegove kuće. Nisam bila spremna razgovarati s njegovom majkom o tom svemu ali morala sam, željela sam pomoći. Pokucala sam na vrata. Otvorio je njegov stariji brat. - Ispričavam se što smetam tvojoj obitelji u ovakvom trenutku, ali želim razgovarati s tvojim roditeljima i tobom o važnim stvarima.- rekla sam i zakoračila u kuću - Ne smetaš. Slobodno uđi. Došli smo u dnevni boravak, vidjela sam njegovu majku kako uplakana sjedi na stolici. Držala je njegovu sliku u ruci i govorila- Bio je sve moje, a sada ga više nema. Tko zna hoću li ga ikad više vidjeti. Njegov otac nije bio kod kuće. Razgovarao je s policijom. Prišla sam njegovoj majci. Zagrlila sam je, jednostavno mogu prepoznati kad je ženskoj osobi potreban bilo kakav zagrljaj. Predstavila sam se i započela razgovor. - Ispričavam se još jednom što vas tako upadam u kuću, a nisam se najavila, zapravo se niti ne poznajemo. Moje ime je Taylor Sky. Možda vam je- zastala sam na trenutak, obrisala suze te nastavila govoriti. Vaš sin Max govorio o meni, ali to nije razlog zašto sam ovdje.…